S tugom smo primili vijest da je preminuo dugogodišnji pročelnik Središnjega fotolaboratorija Hrvatskog državnog arhiva, naš Zvonko.
Zvonimir Baričević (Zadar, 1954. – Zagreb, 2025.) u rodnome je gradu završio srednju školu te se 1972. započeo baviti fotografijom snimajući spomenike kulture na zadarskome području. Rani mu se radovi – u kojima „slikajući svakodnevne situacije ulice, vodi računa o simbolskim njenim značenjima“ – u stručnim tekstovima svrstavaju u tzv. zadarsku školu fotografije.
Tijekom studija ekonomije u Zagrebu aktivno je sudjelovao na brojnim izložbama, a od 1977. do 1981. radio je na mjestu tajnika Fotosaveza Hrvatske. Nakon kraćega prekida na istu se dužnost vratio 1982., obnašajući je narednih jedanaest godina. U tome dugom razdoblju vlastitim je zalaganjem i stavovima ostavio neizbrisivi trag u životu i radu Fotosaveza Hrvatske. Osobito je upamćena ostala njegova podrška razvoju fotoklubova u Hrvatskoj, a organizacijska i financijska potpora pojedinim projektima koji su se izvodili u zajedničkoj organizaciji klubova i saveza diljem Hrvatske uvelike je pridonijela razvoju fotoamaterskoga pokreta u cjelini. Od 1985. također je, kao član, aktivno sudjelovao u radu Fotokluba Zagreb.
Kada je 1993. Hrvatski državni arhiv preuzeo fototeku i dio osoblja nekadašnje Agencije za fotodokumentaciju, Zvonimir Baričević postavljen je za voditelja novoutemeljene fotoslužbe (Središnjega fotolaboratorija) koju je kao pročelnik bez prekida vodio sve do 2014. godine. Na tome je radnom mjestu tijekom više od dvaju desetljeća dao osobiti doprinos razvoju mikrografije i fotografije unutar arhivske struke, a nabavkom suvremene opreme i zapošljavanjem niza stručnjaka različitih profila – u rasponu od fotografa do arhivista – unutar Hrvatskoga je državnog arhiva stvorio odjel osposobljen za samostalno snimanje, prikupljanje, obradu i zaštitu fotografskoga gradiva i mikrooblika.
Uočivši važnost tada tek nadolazeće digitalne tehnologije, tijekom druge polovice 1990-ih s velikim je uspjehom započeo s uvođenjem danas sveprisutne digitalizacije u svakodnevnu arhivsku praksu. Svoja je znanja nesebično dijelio s kolegama i zainteresiranom javnošću putem brojnih predavanja te nekoliko zapaženih tekstova objavljenih u stručnim arhivističkim glasilima i zbornicima radova.
Po umirovljenju 2016. godine živio u Zagrebu gdje je i preminuo 24. rujna o. g.
Putuj mirno, dragi Zvonko! Neka ti je laka hrvatska zemlja