Knjiga se izravno nadovezuje na prethodnu monografiju Amira Obhođaša „Vojne operacije u istočnoj Bosni. Zima 1941./1942.", u kojoj je autor iznio genezu sukoba i tijek ratnih operacija koje su se odvijale na području NDH do sredine svibnja 1942.

Na bečkim pregovorima koji su uslijedili nakon Travanjskog rata i na kojima se raspravljalo buduće uređenje jugoslavenskog državnog područja, Italija nije uspjela proširiti svoj utjecaj na sva ona područja kojima je težilo njezino vodstvo i nametnuti svoje stajalište, posebice glede Nezavisne Države Hrvatske koju je smatrala dijelom svoga "životnog prostora". Kako svoje ekspanzionističke ciljeve nije bila u stanju ostvariti snagom svoga gospodarstva ili oružja, Italija je NDH nastojala podrediti putem različitih zakulisnih radnji. Među takve postupke spadala je uspostava suradnje s četničkim pokretom. Iako je ova suradnja naoko bila paradoksalna jer su četnici priznavali vrhovništvo izbjegličke jugoslavenske vlade u Londonu za Italiju je bila prirodna jer je njezin ekspanzionizam prema europskom jugoistoku bio usmjeren na prostor pretežito nastanjen Hrvatima. Svaki oblik hrvatske državnosti predstavljao je prepreku talijanskom imperijalizmu na istočnoj jadranskoj obali, stoga je Italiji bili u interesu destabilizirati novo uspostavljenu hrvatsku državu kako bi joj mogla nametnuti svoju volju. Četnici su s druge strane pristali na ovu suradnju jer su na taj način osigurali potporu za borbu protiv partizana, njihovog glavnog oponenta za obnašanje vlasti u obnovljenoj Jugoslaviji. Posljedice ove suradnje bile su pogubne za hrvatsko stanovništvo i većina četničkih zločina na području NDH počinjeni su u suradnji ili pod zapovjedništvom talijanskih snaga, posebice tijekom operacija Albia i Dinara.

Knjiga se sastoji od 281 stranice s 85 fotografija i 9 karata.