U knjizi autora Siniše Lajnerta prikazan je historijat dviju pionirskih pruga u Zagrebu, od kojih je jedna izgrađena u Maksimiru (1947.), a druga u Dubravi (1948.). Maksimirska pruga uskotračnog kolosijeka 0,60 metara, duljine 2.552 metra bila je ujedno i prva pionirska željeznica izgrađena u socijalističkoj Jugoslaviji. Druga pionirska pruga u Dubravi uskotračnog kolosijeka 0,76 metara, duljine 5.920 metara građena je kao dio istog projekta s Pionirskim gradom (danas Grad mladih). Osim ideoloških razloga, pionirske željeznice građene su s osnovnim ciljem da djeci pruže ugodno i sretno djetinjstvo. Drugi važan cilj bio je da, kod omladine od najranije mladosti, razvijaju smisao i ljubav za željezničku službu, a kao takve trebale su biti pripremne škole za odabir kandidata za stručne željezničke škole. Obje pionirske željeznice, a osobito ona u Dubravi, bile su od vitalnog značaja za lokalno područje na kojem su se nalazile, a donekle i za privredu grada Zagreba. Omogućile su radnim ljudima iz okolnih sela brži i udobniji odlazak na radna mjesta, lakše i brže dopremanje seoskih poljoprivrednih proizvoda u grad za prodaju, tješnje povezivanje grada i sela. Također, s dolaskom željeznice došle su i druge pogodnosti, kao npr. električna energija, telefon i slično. Svo osoblje Pionirske željeznice, osim težih i odgovornijih dužnosti, sastojalo se od samih pionira odjevenih u posebne željezničke uniforme, koji su za svoja zvanja položili propisane ispite u Pionirskoj željezničarskoj školi osnovanoj posebno za tu priliku. Same stanice bile su uređene po svim željezničkim propisima sa svim potrebnim uređajima za siguran promet. Obje pionirske željeznice ukinute su zbog financijskih gubitaka, ona u Maksimiru 1953. godine, a ona u Dubravi 1964. godine.

Izdanje se može nabaviti u Hrvatskom državnomn arhivu po cijeni od 25,00 €.