U osvit Dana državnosti prisjetili smo se prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Predavač je, analizirajući njegove dvije knjige: Velike ideje i mali narodi (1969.) i Nacionalno pitanje u suvremenoj Europi (1981.), naglasio kako su upravo one svojevrstan libreto Tuđmanove državne politike 90-ih. U njima se jasno očituje traženje hrvatskog prava na samoodređenje, međunarodno priznanje države i integraciju Hrvatske u Europsku uniju. One pokazuju kako je Tuđman, poštujući povijesne zakonitosti, gradio filozofiju povijesti, naširoko promišljajući o budućnosti Europe, izvrsno anticipirajući procese unutar europskoga kontinenta, govoreći o problemima s kojima se Europa i danas suočava. Istraživao je uzroke i razloge nastanka i nestanka višenacionalnih država kako bi došao do povijesnih postavki i općevažeće istine o višenacionalnim državama i sudbini svih malih naroda u Europi, kao i njihova prava na suverenost i neovisnost – što je bilo u suprotnosti s tadašnjom komunističkom doktrinom o neizbježnom „nestanku nacija”. U vrijeme hladnog rata nudio je viziju Europe ujedinjene u savez europskih država koja jedino takva može postati ne samo samostalnim čimbenikom u svjetskim odnosima nego i uzornim kontinentom mira i koegzistencije. Prepoznajući temeljne probleme europskih politika, implicitno je tražio afirmaciju hrvatskog nacionalnog identiteta i stvaranja hrvatske nacionalne države ne odustajući od političke akcije u kojoj je kao državnik do kraja vodio i doveo Hrvatsku do međunarodnog priznanja.