tamil telugu sex com செக்ஸ்ய் வீடியோ
Menu

Ove godine obilježavamo stotu godišnjicu rođenja Krešimira Golika. Krešo, kako su ga svi zvali, rođen je 20. svibnja 1922. godine u Fužinama. 

Krešo je bio omiljen kod kritike i publike te je u velikoj anketi magazina Hollywood, provedenoj krajem 1999. među hrvatskim filmskim kritičarima, izabran za najboljeg hrvatskog režisera svih vremena, a njegov najpopularniji uradak, komedija Tko pjeva zlo ne misli (1970.), najboljim filmom.

U Tko pjeva zlo ne misli stvorio je poseban svijet romantičnog Zagreba, koji je i danas jednako zavodljiv i zabavan kao u vrijeme premijere, kada je u zagrebačka kina privukao impresivnih 235.000 gledatelja, pretekavši u gledanosti mjuzikl Moje pjesme, moji snovi (1965.). Krešu također pamtimo i po nagrađivanom kratkometražnom dokumentarnom filmu Od 3 do 22 (1966.) koji na iznimno sugestivan, naturalistički način prikazuje portret žene radnice, supruge i majke. Režirao je i jednu od najpopularnijih hrvatskih TV-serija Gruntovčani (1975.) po scenariju Mladena Kerstnera u kojoj život stanovnikâ fiktivnog podravskog sela prikazuje mješavinom humora i gorčine, uvodeći fascinantno živopisne likove Dudeka, Regice, Cinobera i Presvetlog u legendu. U svojim je filmovima uvijek bio duboko povezan s pričom i likovima te je stvorio nezaboravna djela na koja najčešće pomislimo kada govorimo u hrvatskoj filmskoj baštini. Razlog tome možda možemo pronaći u citatu Ive Škrabala:

„Krešo Golik i u osobnom je životu i u svojim djelima bio okrenut sudbinama običnih ljudi i njihovim zapretanim tjeskobama u životnoj rutini, pa je stoga volio i svoje junake, čak i kad im se na svoj dobroćudni način blago podsmjehivao. Ali, još i više, Krešo Golik bio je filmotvorac rijetke vrste koji je uvijek ne samo poštivao nego i volio svoju publiku. Ona mu je tu ljubav znala obilato i uzvratiti.“

Od 1979. do umirovljenja 1989. bio je profesor filmske režije na zagrebačkoj Akademiji za kazalište, film i televiziju. Dobitnik je više nagrada za životno djelo: Nagrade »Vladimir Nazor« (1984.), Počasne Zlatne arene Pulskog festivala (1992.) te Vjesnikove nagrade »Jelen« na Danima hrvatskog filma (1995.).

 

 

Sjećate li se starih zagrebačkih kina? Lika, Central, Balkan, Kozara, Triglav?

Nepregledni redovi za kinokarte koje su se „trgale“ iz blokova nalik bilježnicama, filmovi prije kojih nismo trebali gledati reklame. Odlazak u kino bio je odlazak u centar grada, zaokruženi izlazak u kojem smo šetali Ilicom, pojeli sladoled u Ledo centru ili virkali kroz izlog Corsa. Nedjeljne matineje bile su rezervirane za kvartovska kina s neudobnim stolicama i danas gotovo nemogućom situacijom da su u kinu bila uglavnom samo djeca - bez roditelja.

Nostalgično vam donosimo nekoliko fotografija iz 70-tih i 80-tih godina prošloga stoljeća sačuvanih u fondu HR-HDA-2031. Vjesnik.