U prepunoj dvorani Katalozi sinoć smo ugodno razgovarali s Davorkom Vukov Colić autoricom knjige Draga Ulija – Ljubavna pisma s otoka. Priča je to o otočkim ženama sa Zlarina i njihovom višedesetljetnom iščekivanju muževa, skrbi za djecu, borbi s kamenom, burom, ratom i neimaštinom.

„Bijela udovica na Otoku značila je nedodirljivost, žrtvu, više od svećeničke vjernosti, uzaludnost samoće, neizvjesnost, sjećanje, užas življenja u sadašnjosti iščekujući budućnost.“

Upravo se iz tih razloga knjiga može čitati kao ljubavni roman, ali svakako može poslužiti kao etnološka studija o ženama Zlarina ili kao nadopuna sociološkim istraživanjima o masovnim iseljavanjima u Ameriku u vremenima turbulentnih društvenih promjena između dvaju svjetskih ratova. Davorka Vukov Colić nježno opisuje ženske sudbine i njihove reakcije po povratku muževa nakon 20 ili 30 godina.

„Istrošeni i izrađeni, povratnici su kod kuće kraljevali na zasluženom odmoru, očekujući zahvalnost, uvažavanje i nadasve pokornost jednako istrošenih žena, žena koje su im odgajale djecu i održavale kuću, maslinike i Otok, ali nisu donosile talire i peće. Socijalizam je žene potjerao u tvornice i gurnuo ih u samoupravljanje, ali naši muškarci pri povratku iz svijeta ne žele niti socijalističku, niti kapitalističku ženu, nego ženu koju su ostavili za sobom pri odlasku, a kada je takvom zateknu, žale se da s njom nemaju ništa zajedničko.“

Bilo je nadahnuto, puno pozitivnog ozračja u kojemu smo se uvjerili u moć Davorkina pripovijedanja o nadanju i razočaranju, intimnoj borbi i neočekivanim preokretima. Hvala joj na tome!