U Zadru je 7. svibnja 2020. godine preminuo Josip Kolanović, istaknuti hrvatski arhivist i povjesničar te dugogodišnji ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva.
Josip Kolanović rođen je u Zadru 6. ožujka 1938. godine. Osnovnu školu završio je u Privlaci, a Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zadru. Diplomirao je i magistrirao teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu 1964. godine. Povijest i filozofiju diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zadru (1981.), gdje je magistrirao na području pomoćnih povijesnih znanosti (1977.) i doktorirao obranom disertacije „Šibenik u XV. stoljeću“ (1990.). Bio je profesor na Visokoj bogoslovnoj školi u Zadru od 1964. do 1970. godine.
U Hrvatskom državnom arhivu počeo je raditi krajem 1972. godine kao arhivist u Odjelu za stariju građu, čiji je kasnije bio i voditelj. Uz poslove na sređivanju gradiva i izradi obavijesnih pomagala vrlo brzo se počeo baviti istraživanjem gradiva u stranim arhivima i priređivanjem kritičkih izdanja arhivskog gradiva., čime se je predano bavio gotovo do smrti. Od 1975. godine intenzivno radi na povratu arhivskog gradiva iz Austrije i Italije. Kao član povjerenstava za provedbu međunarodnih ugovora sklopljenih s tim zemljama i vodeći hrvatski stručnjak iznimno je zaslužan za to da su hrvatski arhivi u razdoblju od 1975. do 1990. godine došli u posjed znatne količine vrijednog arhivskog gradiva koje se je do tada nalazilo u stranim arhivima.
Ravnateljem Hrvatskog državnog arhiva imenovan je 1991. godine i na tom je položaju ostao do umirovljenja 2003. godine. Nastavljajući svoj rad na istraživanju i izdavanju arhivskog gradiva i na području arhivske teorije jednakim žarom kao i ranije, u ovom razdoblju osobito se posvetio pitanjima vezanima uz organizaciju arhivske službe u Republici Hrvatskoj, međunarodnu afirmaciju hrvatske arhivske službe nakon osamostaljenja zemlje, zaštitu gradiva u ratnim prilikama, obrazovanje i stručno usavršavanje arhivista te informatizaciju arhiva. Njegovim zalaganjem Hrvatski državni arhiv primljen je u članstvo Međunarodnog arhivskog vijeća već u travnju 1992. Sljedećih godina razvio je intenzivnu suradnju, kako u okviru tijela Međunarodnog arhivskog vijeća, tako i s arhivskim službama velikog broja europskih zemalja. Od 1996. do 2003. godine bio je član Upravnog odbora Sekcije Međunarodnog arhivskog vijeća za Europu (EURBICA). Bio je jedan od inicijatora prijedloga o obilježavanju međunarodnog dana arhiva.
Josip Kolanović bio je jedna od ključnih osoba u organizaciji arhivske službe Republike Hrvatske nakon osamostaljenja. Radio je na pripremi novog Zakona o arhivskom gradivu i arhivima (1997.), a potom i provedbenih propisa kojima je uređena djelatnost arhivske službe. Organizirao je i sam dobrim dijelom vodio matičnu djelatnost HDA kao središnjeg arhiva javne arhivske službe. U okviru te djelatnosti pokrenuo je i osobno vodio više značajnih projekata: evidentiranje gradiva i priprema popisa zahtjeva Republike Hrvatske u okviru postupka sukcesije bivše državne zajednice, projekt evidentiranja žrtava Drugog svjetskog rata, poraća i Domovinskog rata, izradu novog pregleda arhivskih fondova i zbirki u RH, projekt evidentiranja, snimanja i restauracije starih matičnih knjiga i druge. Posebno je vodio brigu o obrazovanju i stalnom stručnom usavršavanju arhivista. Sudjelovao je u organizaciji i izvođenju nastave na diplomskom i poslijediplomskom studiju arhivistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te je jedan od suautora nastavnog programa koji se i danas u većoj mjeri izvodi. Nastojao je da suvremeni trendovi i novi stručni sadržaji u arhivistici budu što dostupniji arhivistima i drugima u Hrvatskoj koji se bave zaštitom, obradom ili istraživanjem gradiva. Iz tog je razloga stručni časopis Arhivski vjesnik usmjerio u većoj mjeri prema arhivistici te pokrenuo novi časopis Fontes: Izvori za hrvatsku povijest, namijenjen objavljivanju arhivskog gradiva. Pokrenuo je i seriju stručnih publikacija u kojoj su, među ostalim, objavljene međunarodne norme za opis arhivskog gradiva i nekoliko stručnih priručnika.
Josip Kolanović objavio je preko dvjesto znanstvenih i stručnih radova, poglavlja u knjigama, prikaza i drugih radova. Za svoj rad dobio je nekoliko priznanja i odlikovanja: Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi (1996.), Officier de l'Ordre des arts et des lettres (1997.) i Officier dans l'Ordre des Palmes Académiques (2004.), za unapređenje suradnje s francuskom arhivskom službom.
Znanstveni i stručni rad Josipa Kolanovića presudno je utjecao na razvitak arhivistike i arhivske djelatnosti u Hrvatskoj na prijelazu stoljeća i ostavio dubok trag u hrvatskoj historiografiji. Djelatnici Hrvatskog državnog arhiva pamtit će ga kao osobu koja je kroz čitav svoj rad ulagala neizmjernu energiju i strast u posao kojim se bavio, osobito u afirmiranje arhiva i arhivistike u društvu, te kao osobu koja je motivirala druge da pristupaju poslu na isti način. Pamtit će ga i po secesijskoj zgradi u kojoj je danas sjedište Arhiva, koja bez Kolanovićeva zalaganja ne bi bila dodijeljena Hrvatskom državnom arhivu na korištenje.