Sve do kraja 18. stoljeća bolest se poimala kao individualna kategorija van kontrole društva i tek sustavnim razvojem preventivnih mjera i oblikovanjem javnozdravstvenih mehanizama ona postaje sastavni dio društvene brige. Bolest se počela doživljavati kroz  metaforu prijeteće opasnosti - neprijatelja koji vrši društvenu i tjelesnu invaziju i protiv kojeg se treba boriti cjelokupno društvo. S druge strane predodžba o društvu postupno poprima antropomorfna svojstva. Uvodi se kategorija socijalne bolesti, pa pojedinačne bitke protiv bolesti postupno zamjenjuje masovna ideološka mobilizacija čija je kampanja usmjerena prema spašavanju, odnosno liječenju, čitavog društva. Stoga budimo solidarni, pomozimo najugroženijim i čuvajmo jedni druge!

Neprijatelju se najlakše odupiremo ako mu upoznamo snagu, njegov način najavljivanja i njegovu pojavu. Jer tko ga upozna ovako u tančine, lako će pronaći i sam najbolji način, kako da se sačuva od njega. Tako je tome i kod sušice (tuberkuloze), jer ona je društvena opasnost.

(A.Štampar)