|
† In Christi nomine. Stephanus ego, nutu dei Chroato[rum et Dalmatinorum rex,] huius paginis
seriem uel dictaminis causam cunctis nostri regni conprouincialibus ad fut….. s gratia notare his
studui scriptis. Cum igitur omnipotentis dei pietas me sua clementia p[atrum], auum proauumque
solio [nostro r]egio omnibus Chroatie et Dalmatie nobilibus collaudantibus exaltauerit honore,
undique un[iuersa] nobilitas seu exigui populi manus ac ceteri ecclesiarum cenobiorumque rectore]s
[u]el [retroactis pro] causis e[t co]nfirmatio[nis]…. arum uel gratia comunis nostri regni utilitatis ad
nostram, ut moris est o[mnibus] imperantibus, confluere [ce]perunt. Itaque mater et procu[ratri]x
sanctimonialium Spalatini cenobii sancti uidelicet Benedicti m….. inter hos nostri presentia una
cum quibusdam suis sororibus quoddam scriptum a nuper rege defuncto Suinimiro concessum sibi
hoc ad opus sui cenobii de quodam territorio regali, quod in loco, qui dicitur Lasani, habetur, secum
deferens in die natiuitatis sancte dei ge[nit]ricis et uirginis Marie se medium statuit. Et hoc idcirco
e….. at ut quem ammodum a memorato rege illud donationis scriptum habebatur ratum atque
firmatum pari modo immo meliori a nostra regali dignitate cum nostri impressione sigilli robarari (!)
nec non perpetim deberet firmari. Quo cognito tum illarum precibus flexi, tum nostorum nobilium
consilio suffulti, quod postulauerant, adimpleri illis precepimus. Igitur memoratum territorium
iam dicto in loco inconcussum perpetualiter atque inuiolatum ad opus prescripti monasterii cum
terris, quod Pustica nominatur, firmamus, ita quidem, ut nostrorum successorum [n]ul[lus] uel
cuiuslibet persona magna uel parua nullo modo his nostris firmationibus et sigilli impressioni
contraire debeat. Quod si, quod absit, aliud aliquis agere temptauerit et prenominatam domus (!)
dei his r[ebus] disuestire uoluerit, trinum et unum deum habeat iratum et CCC X et VIII sanctorum
patrum consequatur maledictionem [et] cum Iuda traditore in inferno mancipetur. Actum est hoc
apud castrum Sibinico in die prefate sollempnitatis ante notitiam horum testimoniorum: in primis
Laurenti archiepiscopi, Iohannis, Tragurini episcopi, Petri, Spalatini archidiaconi, presbiteri Petri
Spalatini, Iacobi Morstici, [Lu]bimiri [t]epci, Stresigna Breberistici, Uiseni Zetinstici Dragoslaui
Sagorstici, Uratina Polstici, Osrina Dridi[stici]. [Desimiri ubrusari]…………uone..s.….cici, Tole….
epkiza ac ceterorum [nostrorum] nobilium. Ad hee quoque [causa diuini amo]ris a parte nostri sibi
concessimus perpetim Salone molendinum similiter et starea, que est propria nostra…….testibus
confirmantibus. Quibus eis omnibus legatum iupanum Zentene Uisenum uidelicet……
|
U ime Kristovo. Ja Zvonimir, božjom voljom kralj Hrvata i Dalmatinaca, Dok, dozvolom božanske
milosti, na nepovrediv način sjedimo na kraljevskom prijestolju, stajaše uz nas jedan i drugi rod
podanika, naime svjetovnjaka obojeg spola, službenika i službenica, dolazeći u naš dvor radi stvari,
koje su im od potrebe i dijela, koja su im od nužde. Između njih tražila je majka opatica, koje su
Bogu na službu, naime Marija od samostana, svetog Benedikta, na svečan dan posvećenja crkve naše
biskupije, posvećene svetoj Mariji, pomoći ili zaštite za spomenuti samostan i došla je pred nas do
našeg kraljevskog prijestolja s nekim svojim sestrama. Stoga, po savjetu svih božjih služitelja i naših
plemića, koji milošću Božjom bijahu došli na spomenutu svečanost, iz sklonosti udovoljismo želji
spomenute opatice i jer se mjesto, koje se zove Pustica, u Lazanima, nalazi, kako se vidi, u blizini
onog samostana, dadosmo joj ga s pravom vječnog posjeda i kao nepovredivo. Ovo je učinjeno u
kraljevskom dvorcu, na mjestu, gdje se nalazi i spomenuta crkva svete Marije, pred ovim svjedocima:
najprije pred poštovanim nadbiskupom Lovrom, hrvatskim biskupom Petrom, zadarskim biskupom
Stjepanom, trogirskim biskupom Ivanom, Ivanom, opatom svetog Bartolomeja, biogradskim
biskupom Petrom, tepčijom Dominikom, kninskim županom Jurinom, poljičkim Višenom. Ovi, koji
su ondje stajali s nebrojenim mnoštvom, neka budu dovoljni našoj potvrdi. Dozvolismo, da Jakov,
vođa primorskih predjela, bude poslanik od naše strane i uvaditelj opatice u posjed spomenutih
zemalja. A ako bi tko od kraljeva ili knezova, župana, mala ili velika osoba, pokušala usprotiviti se
ovom našem obdarivanju, neka ga zateče srdžba trojnog i jedinog Boga i stigne prokletstvo tri stotine
osamnaestorice svetih otaca. I isto tako neka bude s mlinom, koji je život tih zemalja.
Ja, Teodor, svećenik i kancelar crkve svetoga Dujma i spomenutog kralja, napisah i sam sam svjedok.
|
