† In nomine dei eterni. Future recordationis litteris notificare satagimus, ut posteris pateant, ut, si quis a ueritate exorbitare uoluerit, ipsas litteras eundem arguat. Ego denique P., sancti Ghrisogoni abbas, breuis litteris facio de quodam terras in campo Laucarani ab ecclesia sancti Laurencii quasi passos sexaginta in parte occidentali, quem Dabro, filio Nichifori, pro remedio anime sue in domo sancti Laurentii offerens, post eius uero obitus Maius, filio Barbe, abstraere non metuit, sed abstracta aliquantulum uineas ibidem sibi composuit. Pro qua re ego quadam dies in episcopatum Iadertine sedis conueni presente domino Stephano, eiusdem cathedra residente, et Candido prior et Maius iudex et aliis plures nobilibus, quos longum est enarare, ibique plurima sunt memorata et quod iniuste a domo dei fuerat absctractum (!) iuste reddere est iudicatum, ut terras et uineas sit in perpetuum in ecclesia sancti Laurentii et nobis nostrique (!) successoribus possidendum. Hoc actum est coram supermemorati testes. Sed tandem diuina clementia inspirante atque misericordia commotus placuit mihi meisque confratribus, ut ipsas uineas ad (!) ipso Maio in uita sua sine aliquo censo retinere concedimus, post abscessum uero eius, si quis ex suo genere eas retinere uoluerit, reddat quarta in domo sancti Laurencii. Et hoc actum est presente is testibus: Inprimis Fusco Branza, Dominico Tichine, Dabro filio Nichifori, Andreas, filio diaconi Martini, et Dabrana, filio Petri Lipe.

† U ime vječnog Boga. Dužnost nam je, da za buduće sjećanje javimo ispravom, da znadu potomci, ako bi se tko htio udaljiti od istine, da mu sama isprava nju dokaže. Stoga ja Petar, opat svetoga Krševana, javljam kratkom ispravom stanje stvari o nekim zemljištima na području Lukorana, udaljenim za jedno šezdeset koračaja prema zapadu od crkve svetoga Lovre, koja je poklonio Dabro, sin Nikifora, za spas svoje duše kući svetog Lovre, a poslije njegove smrti Majus, sin Barbe, nije se pobojao da ih otrgne, nego je neke oduzete vinograde svrstao među svoje. Radi toga dođoh jednog dana u biskupiju zadarske stolice i sastadoh se s prisutnim gospodinom Stjepanom, koji je sjedio na onoj stolici, i priorom Kandidom i sucem Majusom i mnogim drugim plemićima, koje bi bilo dugo nabrajati. Ovdje se spomenuše mnoge stvari i odlučilo se, da ono što bijaše oduzeto božjoj kući, bude joj pravedno vraćeno, da zemlje i vinogradi dođu u vječni posjed crkve svetoga Lovre i nas, i u posjed naših nasljednika. Ovo je učinjeno pred gore spomenutim svjedocima. Ali ipak po nadahnuću božanske milosti i potaknut milosrđem, odlučih ja i moja braća, da spomenute vinograde može sam Majus zadržati dok je živ bez plaćanja ikakve daće. A poslije njegove smrti, kad bi ih htio zadržati netko od njegova koljena, neka dade četvrtinu kući svetoga Lovre. I ovo je učinjeno u prisutnosti ovih svjedoka: najprije Fusko, Branca, Dominik Tihina, Dabro sin Nikifora, Andrija, sin đakona Martina i Dabrana, sin Petra Lipe.

Izvor: Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, sv.I, Zagreb, 1967, str.154-155.
Priredio: Luka Vukušić, arhivist HDA

Izvor: Nagy, Josip, Monumenta diplomatica I: Isprave iz doba hrvatske narodne dinastije, Zagreb, 1925.
Priredio: Luka Vukušić, arhivist HDA