Britanski prekooceanski parobrod RMS Titanic, izgrađen za prijevoz putnika i pošte na relaciji Southampton – New York, trebao je dominirati transatlantskim putničkim prometom. Najveći putnički brod u to doba, Titanic je na svoje prvo putovanje krenuo iz Southamptona 10. travnja 1912. godine. Na brodu se nalazilo oko 2200 putnika i članova posade, među kojima i 30 Hrvata, svi putnici 3. razreda. Četiri dana kasnije, u noći 14. travnja brod, za kojeg se vjerovalo da je nepotopiv, je udario u santu leda. Dva sata i četrdeset minuta kasnije Titanic je potonuo i odnio 1500 života. Preživjele putnike, među kojima i dva muškarca i jedna žena iz Hrvatske, spasio je brod Carpathia, dok su brodovi Mackay-Bennett i Minia u akciji spašavanja nekoliko dana kasnije izvukli 328 tijela iz Atlantika. Nažalost, 119 tijela odmah je sahranjeno u moru, dok je 209 prevezeno u kanadsku luku Hallifax, gdje su sahranjeni svi koji nisu mogli biti vraćeni svojim obiteljima.


U Hrvatskom državnom arhivu u fondu Zemaljska vlada, Odjel za unutarnje poslove čuva se opširni predmet s odštetnim zahtjevima obitelji nastradalih putnika Titanica.
Nasljednicima 27 nastradalih Hrvata na brodu Titanic isplaćeno je na ime odštete:

1. Privremena pomoć od White Star linije u iznosu od 240 kr. po osobi, osim za udovicu Milana Karaića kojoj je isplaćeno 478 kr. 50 f. Godinu dana kasnije 2. Generalni konzulat Austro – Ugarske monarhije u New Yorku poveo je protiv White Star linije odštetnu parnicu, budući da se nije mogao sklopiti dogovor glede visine konačne odštete.
3. Iz fonda za pomoć britanskih novina "Daily telegraph " iznos od 240 kr. po osobi
4. Od švicarskih iseljeničkih agencija iz Bazela i St. Gallena (Victor Kraus, Im Obersteg i Co. i dr.) preko kojih su se iseljavali Hrvati, na ime putnog osiguranja iznos od 500 kr. po glavi obitelji
5. Iznos od 53,324 kr. što ga je sakupio fond "Mansion House Comittee" iz Londona. Ovaj iznos se razdijelio prema odredbi upravitelja fonda koja se nalazi u privitku spisa.