Menu

Izdanja HDA u 2020. godini

 

VOJNE OPERACIJE U ISTOČNOJ BOSNI. ZIMA 1941./1942.
Autor: Amir Obhođaš
Zagreb, 2020.
Cijena: 120,00 kn

 

U široj slici Drugoga svjetskog rata napad sila Osovine na Kraljevinu Jugoslaviju trebao je biti samo sporedan događaj, brzi pohod kojim je Njemačka nastojala osigurati nadzor nad jugoistokom Europe uoči njezina skorog vojnog pohoda na SSSR. Međutim, jednom kad otpočnu ratna djelovanja, nitko sa sigurnošću ne može predvidjeti njihov tijek i konačni ishod te je tako i kratkotrajni Travanjski rat umjesto očekivanoga smirenja izrodio složeni međunacionalni sukob. Osim toga, on se istodobno ispreplitao s intervencijama osovinskih i savezničkih sila, a pod njegovim je okriljem Komunistička partija Jugoslavije vodila revolucionarni klasni rat. Sama dezintegracija Kraljevine Jugoslavije najviše je pogodila srpski narod koji je njezin nestanak doživio kao gubitak svoje nacionalne slobode, stoga je oružani otpor u svome začetku imao čisto srpsko nacionalno obilježje. Ustanak je prvotno bio usmjeren protiv Nezavisne Države Hrvatske i otpočeo je na području Bosne i Hercegovine, a nakon njemačkoga napada na SSSR izbio je i u Srbiji, gdje se vodio protiv njemačkih okupacijskih snaga i uprave pod vodstvom Milana Aćimovića. Tada se u ustanak djelatno uključuje i Komunistička partija Jugoslavije koja je kroz poticanje borbe protiv okupacije vidjela mogućnost provedbe svojih revolucionarnih ideja i promjenu društvenoga uređenja jugoslavenske države. I dok su njemačke snage uz velike napore uspjele primiriti ustanak u Srbiji, na ozemlju NDH stanje je bilo znatno složenije. Isključivost Ustaškoga pokreta prema srpskome pitanju i nedovoljna ustrojenost oružanih snaga NDH onemogućavali su njegovu vodstvu samostalno suzbiti ustanak. Zbog oprečnih interesa nominalnih saveznica Italije i NDH nije bilo moguće uspostaviti jedinstveno djelovanje protiv ustaničkih snaga, već upravo suprotno. Italija je potajno podupirala srpsku nacionalnu ustaničku struju, a Njemačka je na ovo bojište gledala kao na sporedno te nije mogla izdvojiti dovoljno snaga za njegovo smirivanje. Ustanak se stoga ubrzano širio, a ako bi se i uspjelo ugasiti jedno žarište, uskoro se javljalo novo. Dolaskom zime 1941. najjače ustaničko žarište nalazilo se u istočnoj Bosni, gdje su se u tome trenutku našle izravno sučeljene oružane snage NDH, Njemačke i Italije te snage narodnooslobodilačkoga pokreta i jugoslavenske vojske u otadžbini. Sile Osovine smatrale su da će uništenjem ustaničkih snaga u istočnoj Bosni suzbiti ustanak u cjelini zbog čega su planirale i izvele niz vojnih operacija koje su svojim opsegom nadilazile sve vojne pothvate do tada poduzete na području NDH. Ishod ovih operacija nije iznio konačno razrješenje sukoba na prostoru NDH, ali je u velikoj mjeri odredio njegov daljnji tijek i razvoj.

 

ZBORNIK RADOVA SA ZNANSTVENOG SKUPA „KONAC VELIKOGA RATA“ (HRVATSKI DRŽAVNI ARHIV , 29. – 30. STUDENOGA 2018.)
1915. – 1918.
Urednici: Hrvoje Gržina i Mario Stipančević​
Zagreb, 2020.
Cijena: 120,00 kn

 

U sklopu programa arhivske djelatnosti pod nazivom „Obilježavanje stogodišnjice Prvog svjetskog rata“, kojom je krovna arhivska ustanova u Hrvatskoj od 2014. do 2018. nastojala doprinijeti razumijevanju toga razdoblja prošlosti, 29. i 30. studenoga 2018. u Hrvatskome državnom arhivu održan je dvodnevni znanstveni skup pod nazivom „Konac Velikoga rata“ kao svojevrsni zaglavak spomenutih aktivnosti. U istoimenomu je Zborniku nešto više od godinu dana kasnije tiskan veći dio tekstova nastalih na temelju izlaganja na spomenutome Skupu. I izlaganja i objavljeni radovi tematski su šaroliki te su vezani uz različite ulomke onodobne ratne zbilje. Od socijalnih, ekonomskih, političkih i vojnih prilika preko svakodnevice, sve do prisjećanja na Veliki rat i njemu neposredno prethodeće ili popratne događaje. Upravo zbog navedenoga naziv skupa i Zbornika svojom je višestrukošću značenja pokušao obuhvatiti ne samo „konac“ kao kraj, već i kao „tkanje“ rata, nastojeći uključiti glavninu sastavnica koje su ga činile ili ih barem pokušavajući naslutiti.

Sadržajna je raznolikost prihvaćenih priloga uvjetovala podjelu Skupa na četiri sjednice koje su samim nazivima svjedočile o glavnim odrednicama njima pridijeljenih izlaganja. Isti je obrazac slijedilo i strukturiranje Zbornika. Prva sjednica (poglavlje) „Za kralja i domovinu“ osim podataka o ratnim operacijama i sudjelovanju naših postrojbi u izravnim borbama donosi i osvrte o austrougarskim zarobljenicima na ukrajinskome području, fotografskim umijećima vojnika na bojišnici, sudbini austrougarske vojske koncem rata te liječenju i naobrazbi vojnih invalida. Odjeljak pod nazivom „U prvome licu“ prikazuje raznorodna osobna iskustva prema Prvome svjetskom ratu – od zapovjedničkih do disidentskih, dok „Slike zavičaja“ pak uokviruju iskustva stanovnika hrvatske provincije tijekom i nakon Prvoga svjetskog rata, od konfesijskih i etničkih promjena u Slavoniji i Srijemu poslije 1918. do sudjelovanja romskoga stanovništva u Velikome ratu. Naslov posljednjeg odjeljka, „(Ne)kultura sjećanja“, s pravom u nazivu nosi niječnu riječcu u zagradi jer se značajan dio odnosa domaće javnosti prema Velikome ratu sve donedavno nije dao izvući iz okrilja posvemašnjega zaborava i/ili prešućivanja. Upravo zbog posljednjega znanstveni je skup zajedno s pripadajućim Zbornikom to donekle pokušao ispraviti.

 

Luxury replica watches
huluhub.com
beylikduzu escort bayan milf porno
antalya escort bayan
asyabahis